Thursday, May 25, 2017

Prekobrojna: Antiseptik u vašem gradu


-intervju-
Galerija Udruženje „Četiri“  nalazi se u jednom od novosadskih pasaža, u koje morate da zavirite, morate baš da gurnete glavu kao u kutiju u kojoj vas možda čeka neka zubata zver. Morate biti radoznali da vidite šta je unutra. I da se ne bojite, naravno. Ovi pasaži su uglavnom napušteni. Radnjice, koje su tu godinama postojale, nisu izdržale otvaranje velikih tržnih centara na obodu grada. Oseka kupaca, najzad, dovela je do potpunog isušivanja malih butika i privatnih biznisa u korist korporativnih lanaca. Danas se ovi prostori vrlo jeftino izdaju i to jeste prilika za dekontaminaciju od radnji i kafića, za udruživanje umetničkih inicijativa i preuzimanje prostora koje bi moglo spasiti Novi Sad ili bilo koji drugi grad.
Tokom večeri, iz prilično mračnog pasaža isijava crveno svetlo i čuje se žamor koji emituje topla, mala galerija, zvana Četvorka. U ovoj kutiji od umetnosti radovi su vam bliži nego bilo gde, a na svirkama muzika vam je pod rukom, posegnete li dirnućete instrument koji svira. Svakoga ko je tu morate da pogledate u oči, ne možete da izbegnete ljude što je posebna situacija suočavanja sa onima koji stvaraju i sa onima koji dele stvaralaštvo sa vama. Intimno, volim da slušam kada se govori da bez umetnosti nema progresa, pa posle to prepričavam, da bez umetnosti nema života. Tako je! I ući u ovu galeriju je ulazak u jedan organizam stvaranja, ta koncentrisanost radova kuca, pulsira vam u lice.
Grupa umetnika, ili bolje reći Sanja Stojilković i Igor Dević pokrenuli su galeriju u avgustu 2016. godine. Ovih dana su je proširili i na prostor preko puta, udruženo sa Lavirint Art-om koji je se bavi redizajnom. Jasno je da su na putu ka osvajanju pasaža, tome se svakako nadaju. Evo malog razgovora sa njima.
Na osnovu dosadašnjeg iskustva, šta treba lokalnoj umetničkoj sceni, u smisli prostora ali i bilo čega drugog – šta su potrebe?
Samo mala promena svesti.
Opa! Ova galerija radi prema „do it yourself“ ideji, to je jasno, ali šta je „do it yourself“ za vas?
Vidimo je kao alat za sprovođenje ideje. DIY je možda jedni preostali način da funkcionišeš u ovakvom okruženju. Ako želiš da promeniš odnosno poboljšaš kvalitet okruženja u kome jesi – uradi to sam/a. Bez nekih velikih očekivanja da će od strane javnosti i  institucija doći povratna reakcija i podrška, fora je u tome da menjaš deo po deo na lokalnom planu, a taj proces je sam po sebi spor. Baš kada smo kod toga, u okviru Četvorke smo nedavno pokrenuli nezavisni muzički label – “Etiketa 4”, pored ostalog i sa željom da pomognemo (na mikro planu) da muzika sačuva svoj vizuelni identitet u tehnokratizaciji vremena u kome živimo. Izdanja su u formi razglednice gde je prednja strana omot singla ili albuma, a sa druge strane je QR kod koji vodi ka mp3 download linku.
Inspiracija ili okidač za pokretanje galerije?
Potreba da se (samo)organizujemo i napravimo prostor koji će sa jedne strane predstavljati platformu za naš sopstveni angažman na kreativnom planu (vizuelna umetnost, muzika, novinarstvo), a sa druge strane mesto koje će okupljati i pokušati da doprinese afirmaciji i povezivanju rasutih delova srpske i regionalne umetničke i kreativne scene… Naša želja je pre svega da kroz našu mini-galeriju umetnici upoznaju jedni druge (ako to do sada nisu ili nisu imali prilike da učine), razmene iskustva, ideje, i da se na kraju iz čitave te priče iznedri neka nova ideja koja bi nadogradila bazičnu ideju. Naravno, na nama je da obezbedimo ambijent i atmosferu koji će omogućiti da do toga dođe.
Čiji radovi su se do sada mogli videti i čuti u Četvorci?
Otvorili smo galeriju izložbom subotičkog umetnika Damira Pavića Septika, koji pored toga što je izuzetan likovni stvaralac,  predstavlja suštu doslednost, čemu se i mi trudimo da težimo. Pored njega pomenuli bi svakako u ovom kontekstu i Danijela Babića i Milivoja Kostića. Od mlađe generacije, posetioci su mogli da vide radove Ive Tori, Andreja Julhera, Nikole Vukovića i Marka Kulinovića. Zatim, Daniel Kovač i Darko Jovanović su pored vizuelnih radova predstavili i svoje muzičko stvaralaštvo u vidu live nastupa (Jesenji orkestar, Dako Loop Orchestra). Sa njima je svirao i spojio nas ambijentalni umetnik Ivan Čkonjević (naš veliki prijatelj i podrška), koji je takođe i samostalno nastupao u našem prostoru. Što se muzičkih mini-nastupa tiče, koji su uglavnom deo podrške na otvaranju izložbi, pomenuli bi nastup mlade autorke Nađe, R O G I -ja, Нойзац-a, zatim nastup (izmenevremena) na projekciji dokumentarnog filma “Inagible” italijanskog folk kantautora Bob Corna, a velika nam je čast bila kada smo ugostili legendarnog Zdenka Franjića, tvorca prve nezavisne muzičke etikete na prostoru ex-jugoslavije – “Slušaj Najglasnije!”, koji je to veče nastupio sa sastavom Babilonci. U našem art-šopu koji je deo galerije, imamo stalnu postavku tj. prezentaciju Boomerang Stories (nov i mlad brend ručno napravljenih i oslikanih bumeranga) i ručno rađene i dizajnirane broševe nezavisnog brenda “Loonka” Jasmine Graovac. Od rukotvorina, tu su i radovi studija “Od stakla svašta”. Da ne dužimo, mada mnoge nismo pomenuli, svi oni daju svojim idejama, umetničkim izrazom i angažovanjem, formu celokupnom sadržaju prostora.
Da li ste negde tražili finansijsku podršku, uopšte, šta je plan za opstanak?
Do sada nismo tražili ničiju pomoć u nadi da će ovaj projekat moći da bude samoodrživ. Duboko u sebi smo svesni činjenice da finansijska podrška, na žalost, ne ide ili jako teško ide ka ovakvim konceptima, te stoga ne želimo da uludo trošimo vreme i energiju, koju bi pre mogli usmeriti na nešto smisleno i kreativno.
Bez ideje da romantizuju slabe finansije, dodaju da je ključ sva sloboda koju osećaju, izdržavajući se sopstvenim mogućnostima, radeći ono u šta veruju – u lokalna gibanja, u povezivanje.